Kada potražiti pomoć?


Kod djece s Downovim sindromom izuzetno je važna rana intervencija jer dijete u prvoj godini života čini ogromne korake u svom napretku: od nemoćne bebe postaje dijete koje je u većoj ili manjoj mjeri pokretno i može s nama komunicirati. To je doba najintenzivnijeg razvoja mozga.

Slijedeći nivo je 3. godina starosti, a smatra se da je razvoj mozga završen do 6.godine. to ne znači da se nakon 6.godine me može ništa učiniti, ali napredak je teži i sporiji.

Što ranije se krene s rehabilitacijom, to su veće šanse za bolje rezultate. Bez adekvatne rehabilitacije, dijete bi u skladu s svojim mogućnostima pronašlo načine da izvede pojedine pokrete, no zbog postojećih problema, ti pokreti bi bili krivi. Stvara se „loša shema pokreta“ koja se pamti u djetetovom mozgu i kontinuirano se ponavlja.

Najvažniju ulogu u procesu ima obitelj jer članovi obitelji provode najveći dio vremena s djetetom, zato je bitno da roditelji budu educirani od strane stručnjaka kako bi mogli prepoznati bitne znakove u razvoju djeteta, te na taj način, bilo da se radi o djetetu s posebnim potrebama ili ne, omogućiti mu kvalitetnu podršku.

Važno! Sva djeca s Downovim sindromom prolaze kroz jednake razvojne etape kao i djeca „urednog razvoja“, samo je njihov ulazak u pojedinu etapu nešto sporiji i kasniji, a „ostanak“ na pojedinoj etapi razvoja nešto dulji!