Najnovije spoznaje govore u prilog slijedećim činjenicama:

• sve veći broj djece s Downovim sindomom integriran je u redovite oblike odgoja i obrazovanja (gotovo svi u vrtiće, a neki i u osnovne škole)
•  sve više odraslih osoba s Downovim sindromom aktivno je uključeno u društvo (zapošljavanje i rad na različitim poslovima primjerene složenosti)
•  zahvaljujući napretku medicine, osobe s Downovim sindromom danas žive znatno dulje (gotovo 80% živi prosječno 55 i dulje)
•  tendencija je porasta kvalitete života osoba s Downovim sindromom u zajednici (razvoj službi potpore obiteljima, podrška u procesu odgoja i obrazovanja, zapošljavanja, te provođenja slobodnog vremena)

1. Što je to Downov sindrom?
Downov sindrom smatra se jednim od najčešćih genetskih odstupanja, te neki podaci ukazuju kako se prosječno jedno od 700 novorođene djece rađa sa tim sindromom.

Povijest i prve simptome Downovog sindroma opisao je 1866. g. Langdon Down na svom djetetu, a 1957.g. Lejeune je otkrio da se radi o genetskom poremećaju pri kojem dolazi do trisomije na 21.kromosomu, odnosno umjesto 46 kromosoma (ili 23 para)postoji višak jednog kromosoma ili jednog dijela kromosoma na 21. paru. Iz tih razloga danas se koriste i prihvaćeni su nazivi Downov sindrom, trisomija 21. ili samo tri 21.

Downov sindrom pogađa sve rasne skupine i može se javiti u bilo kojoj obitelji, bez obzira na zdravlje roditelja, ekonomsku situaciju ili način života.

Dobro je znati da postoje stručnjaci (edukacijski rehabilitatori-defektolozi, logopedi) koji će provjeriti stupanj djetetovog senzomotoričkog i komunikacijskog razvoja, te da će oni dati roditeljima odgovore i jasne smjernice glede mogućnosti poticanja djetetovog razvoja i predložiti odgovarajuće rehabilitacijske postupke.

Važno! Primjerenim i prilagođenim poticajnim postupcima, te ranim uočavanjem teškoća i ranom rehabilitacijom, razvoj djece s Downovim sindromom može se ubrzati i znatno unaprijediti, imajući na umu realna očekivanja i vodeći računa o njihovim temeljnim sposobnostima.